Knjiga koja nas je inspirisala da i mi napravimo knjigu je “Devojčica koja je htela da spase knjige” K.Hagerup.
Nakon čitanja ovog dela pojavila su se pitanja ” Kako se prave knjige?” “Ko napiše slova?” “Da li pisac i crta slike u knjigama?” “Gde se prave knjige?” “Kako to još nisi ni otvorio knjigu a unutra čitaš ono što je napred?”…
Pitala sam decu šta znaju o knjigama, a oni su rekli: “Knjige se mogu lako iscepati vodom ili ako ih vučeš..” “Mislim da je teško da se napravi knjiga” “Knjige se čitaju, tvrde su, glatke, listaju se , vide se slike i slova” “Knjige se čitaju da nam bude pametan mozak” “Knjige su od papira, a papir je od drveta” ….
Dopala nam se ideja da napravimo našu knjigu, ali odakle da počnemo..? Biće nam potreban papir i karton za korice (pronašli smo ga kod Sandre i Ane u kuhinji)….. Ali šta sada?
Morali smo smisliti priču… A svaka priča mora dati odgovore na pitanja: 1. KO? 2. ŠTA ? 3. GDE ? 4. ŠTA JE POŠLO NAOPAKO? 5. KO JE POMOGAO? 6. ŠTA JE BILO NA KRAJU? 7. KAKO SU SE OSEĆALI ?
Kada knjiga bude gotova, pripovedaćemo vam našu priču.
Nekada davno ljudi nisu imali olovke ni hemijske, pisali su perom koje su umakali u mastilo. Danas imamo računare i štampače što u mnogom olakšava pisanje… Pisanje perom bilo je zanimljivo iskustvo, ali i to koliko mogućnosti pruža računar…




Na računaru slova smo mogli da uvećamo, iskrivimo, podebljamo… Da ih odštampamo crna, ali i uokvirena pa da unutrašnjost obojimo…





Nastaviće se…. 🖋